Profesorica o masakru – Nije istina da je dječak odličan đak

Profesorica srpskog jezika Verica Rakonjac Pavlović objavila je na društvenim mrežama tekst o ljubavi sestre prema bratu koji se odnosi na pucnjavu u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”.

Masakr na Vračaru, gdje je dječak ubio osmero svojih školskih prijatelja i školskog čuvara te ranio sedmero, zavio je Srbiju u crno. Cijela zemlja, pa i regija, danima se oprašta od stradalih. Nitko nije ravnodušan prema ovoj nezapamćenoj tragediji. Jedna od njih je i profesorica srpskog jezika Verica Rakonjac Pavlović, koja je napisala potresan tekst o djevojčici sa Vračara koja je trčeći ispred ubojice otišla spasiti svog brata.

Tekst o “djevojčici koja zna voljeti” iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” i koja je riskirala svoj život kako bi spasila brata, opisala je kao apel da se o ovakvim temama više priča i piše. Teške riječi potresle su čitatelje, donosimo ga u cijelosti.

Ljubav sestre prema bratu!

Kažu da je dječak – ubojica iz dobre obitelji i da je bio odličan učenik… Niti je on iz dobre obitelji niti je odličan učenik, iako je imao sve petice… Dobra obitelj je jedino ona u kojoj ima ljubavi između članova obitelji i prema drugim ljudima, a sve ostale obitelji su, nažalost, manje ili više loše i to se odražava na psihu svakog djeteta i ne može se nadoknaditi ničim.

Odličan učenik nije onaj koji ima sve petice, nego onaj koji je razuman, razumniji od druge djece. Na suprotnoj strani od ovog djeteta koje nikoga ne voli (nažalost česta pojava kod djece i odraslih u današnjem vremenu otuđenosti) stoji djevojčica koja je nevjerojatnom prisebnošću uspjela spasiti sebe, pobjeći iz učionice… Oduševljena sam njenom hrabrošću da se pomakne s mjesta ispred ubojice koji puca u svim smjerovima, a kamoli da potrči iz četvrte klupe do vrata i da izađe iz učionice… Ta učionica nalazi se u prizemlju, nedaleko od izlaza iz škole… kada je već bila toliko prisebna i hrabra da istrči iz učionice, po logici svakoga bilo bi da spašava sebe i da trči prema izlazu iz zgrade najkraćim putem… da traži pomoć na ulici ili prema direktorovoj i nastavničkoj kancelariji… Sve se to nalazi u blizini kabineta za povijest, desno hodnikom, odmah iza ugla… Ali ne… Ona nije trčala ka izlazu iz škole do kojega bi vrlo brzo stigla… Ona je otrčala lijevo, u suprotnom smjeru, prema drugom hodniku, prema kompliciranom prolazu sa teškim staklenim vratima koja je trebalo otvoriti i brojnim stepenicama, na kojima je ubojica mogao lako da je stigne da je krenuo za njom… Ona je trčala vrlo dugim praznim hodnikom, koji spaja dvije zgrade ove škole… Trčala je u suprotnom smjeru od izlaza iz škole kako bi došla do druge zgrade u kojoj se nalaze niži razredi učenika…

Njezina snažna ljubav prema bratu navela ju je da riskira vlastiti život kako bi ga pronašla i zaštitila. Usprkos strahu i opasnosti kojoj se izložila, pokazala je nevjerojatnu hrabrost i odlučnost. Njen čin ljubavi prema bratu nevjerojatna je inspiracija svima nama da cijenimo obitelj i one koje volimo, te da u ovim teškim trenucima pronađemo snagu kako bismo pružili podršku jedni drugima.