BiH je u svojevrsnom sporu s Libijom zbog duga bivše države, odnosno Jugoslavije, a najnovije informacije govore da su Libijci odlučni iz tamošnjih blagajni izvući gotovo 93 milijuna KM. Ovu temu otvorio je ministar financija i trezora BiH Zoran Tegeltija, koji je nedavno, na jednoj od sjednica Doma naroda Parlamenta BiH, kazao kako je BiH s Libijom u vezi sa sukcesijom te da ishod može biti vrlo nepovoljan za Bosnu i Hercegovinu, piše Glas Srpske.
Ugovorom iz srpnja 1981. godine između bivše Narodne banke Jugoslavije (NBJ) i Centralne banke Libije utvrđeni su uvjeti i način korištenja kredita od 150 milijuna dolara koji je odobrila Centralna banka Libije, a za koji je primljena garancija prema za čije obveze bezuvjetno jamči jugoslavenska federacija, odnosno Vlada bivše SFRJ.
Libijska banka i NBJ sklopile su ugovor kojim je, kako je za “Glas Srpske” potvrđeno u Ministarstvu financija i trezora BiH, regulirano plaćanje kredita za isporuke sirove nafte iz Libije.
Kredit na sedam godina
Kredit je odobren na sedam godina, uz poček od dvije godine, a otplata je bila predviđena u pet jednakih godišnjih anuiteta. Dogovorena kamata bila je 1,25 posto iznad stope zaduživanja SAD-a na londonskom tržištu novca, a trebala se plaćati polugodišnje.
Situacija se nastavila tako da se, između ostalog, nakon isteka počeka kredit nije počeo otplaćivati u skladu s ugovorom, tako da je glavnica od 150 milijuna dolara regulirana zajedno s ostatkom kreditnog duga od 70 milijuna dolara za Jugoslavenski plinovod (JANAF), o čemu je sastavljen protokol između guvernera jedne i druge strane.
Godine 1987., “Novi kompenzacijski račun” definirao je 130 milijuna dolara duga. Bankarskim aranžmanom potvrđeno je da će se cjelokupni dug otplaćivati izvozom roba i usluga, a između ostalog definirano je da će se s 90 milijuna platiti radovi PIM-a “Ivan Milutinović” na lukobranu u Tripoliju, dok je dopunskim ugovorom iz 1990. dogovoreno da otplata duga miruje tri godine.
Kredit je odobren na sedam godina, uz poček od dvije godine, a otplata je bila predviđena u pet jednakih godišnjih anuiteta. Dogovorena kamata bila je 1,25 posto iznad stope zaduživanja SAD-a na londonskom tržištu novca, a trebala se plaćati polugodišnje.
Situacija se nastavila tako da se, između ostalog, nakon isteka počeka kredit nije počeo otplaćivati u skladu s ugovorom, tako da je glavnica od 150 milijuna dolara regulirana zajedno s ostatkom kreditnog duga od 70 milijuna dolara za Jugoslavenski plinovod (JANAF), o čemu je sastavljen protokol između guvernera jedne i druge strane.
Godine 1987., “Novi kompenzacijski račun” definirao je 130 milijuna dolara duga. Bankarskim aranžmanom potvrđeno je da će se cjelokupni dug otplaćivati izvozom roba i usluga, a između ostalog definirano je da će se s 90 milijuna platiti radovi PIM-a “Ivan Milutinović” na lukobranu u Tripoliju, dok je dopunskim ugovorom iz 1990. dogovoreno da otplata duga miruje tri godine.
