Posljednje ovozemaljsko zbogom don Joki

Sprovodni obredi i sveta misa zadušnica don Joze Joke Blaževića održani su u utorak, najprije u Gabeli gdje je bio na posljednjoj službi, a onda na groblju Blaževići (Kazaginci) u župi Rašeljke gdje se okupilo mnoštvo vjernika, svećenika i redovnica.

Brojni vjernici iz Zagorja i Hercegovačkih Vinjana, ali i cijele općine Posušje bili su na pokopu jer njegovih više od 26 godina u života i službe u Posušju (Vinjanima i Zagorju) je ostavilo trag.

Svetu misu i sprovodne obrede pokojnog don Joke predmolili su i predvodili nadbiskup koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, te mostarsko- duvanjski biskup i upravitelj trebinjsko – mrkanski mons. Petar Palić.

Nadbiskup koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons.Tomo Vukšić je izražavajući sućut istaknuo da je don Joko otišao u bolji svijet, pred lice Gospodina. „Volio bih da ga upamtimo po dvije stvari. Prije svega u svojoj dugoj bolesti, nosio ju je tako hrabro da svima nama koje nas čeka barem neki oblik bolesti, a pogotovo onima koji već trpe može biti vrlo dobar primjer kako se hrabro, psihološki čvrsto može nositi s vlastitom bolešću. On se ponašao kao da ga nije bolilo uopće. Kažu da je na šaljiv način na pitanje koliko je puta imao srčani udar, on odgovaro da je nakon četvrtog prestao brojati. Drugo po čemu ga možemo upamtiti, a po čemu može biti primjer osobito nama svećenicima je njegovo veselo i radosno služenje oltaru i Riječi Božjoj, te njegovo otvoreno i prijateljsko susretanje vjernika koje mu je providnost Božja i Crkva povjeravala da im služi“, kazao je mons. Vukšić te dodao da je tome dokaz veliki broj vjernika koji je došao na pokop.

Homiliju je pak održao mostarsko- duvanjski biskup i upravitelj trebinjsko – mrkanski mons. Petar Palić. On je istaknuo da je veliki broj vjernika, ali braće svećenika i sestara na sprovodu znak koliko je don Joko imao otvoreno srce. „Pokušajmo u ovom trenutku otvoriti srce Božjoj riječi i dopustiti da u trenutku oproštaja od don Joke Božja riječ ulije u naše srce vjeru u uskrsnuće i nadu u ponovni susret s našim pokojnim“, istaknuo je biskup Palić. Osvrćući se na Evanđelje toga dana koje je govorilo o ljutim zmijama koje su ugrizale Izraelce dok su putovali pustinjom u obećanu zemlju, te o tome kako je Mojsije po naputku Boga izgradio zmiju od mjedi koju kad se pogleda biva spašen od smrti zbog ugriza zmije, biskup Palić je istaknuo da je Bog mogao ukloniti sve zmije koje su ujedale Izraelce, ali nije to učinio. „Bog ne uklanja izvore naše patnje, ali Bog putuje s nama pružajući nam ono što nam je najpotrebnije ako gledamo u pravom smjeru. U simbolici ovih zmija s kojima se izabrani narod suočio, prepoznajemo ugrize zmija koje puze između nas. To znaju biti zmije obeshrabrenja, zmije kritike, zmije ogovaranja, zmije ponosa, zmije škrtosti i nevjere, zmije pronalaženja grešaka, zmije mržnje. Na početku ugriza svih ovih zmija stoji jedna druga zmija, ona s početka ljudske povijesti  povijesti spasenja – đavao, sotona, čovjekov neprijatelj od početka. Dok danas stojimo pokraj mrtvog tijela don Joke, osjećamo kako je bolan taj zmijski ugriz smrti. Od njegove smrti u našim glavama kolaju misli tuge, brige i zahvalnosti. Usudio bih se reći da nemoramo žaliti za don Jokom. Njegov je život doživio ispunjenje koje nadilazi svako shvaćanje. Njegov život je, vjerujemo zaokružen s blaženstvom s Bogom. Mi tugujemo za samim sobom jer smo postali siromašniji za jedan život, za jednoga brata, za jednoga svećenika, za jednog kolegu, za jednog župnika, za jednoga prijatelja – jednostavno za jednog čovjeka“, istaknuo je biskup Palić. Govoreći o nedjelji kada je don Joko umro, na petu korizmenu nedjelju, te Evađelju od toga dana koje je bilo o Lazaru i njegovom uskrsnuću, biskup Palić je istaknuo da su Isusove riječi iz razgovora s Martom danas osobito aktualne: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, i kad umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ Mi vjerujemo da si Ti odozgor, a mi odozdol, i da ćemo svi mi jednom biti zajedno s Tobom i s ovim svojim bratom od kojega se danas opraštamo“, kazao je biskup Palić u svojoj propovijedi. „Neumoran, požrtvovan, glasan, ponekad neobičan i nepopustljiv – don Joko. Poput svakog svećenika, vodio je i zagovarao narod pred Bogom. A narod zna često biti nestrpljiv i gunađati protiv Boga i protiv svećenika. Unatoč svemu, don Joko je volio i živio za svoj narod. Svatko će od nas nositi don Jokinu sliku u svom srcu. Za nekoliko dana ćemo proslaviti Uskrs. Uskrsna poruka „Uskrsnuo je, nije ovdje.“ zvuči doista paradoksalno, pogotovo dok stojimo pred Jokinim grobom. Nema ga. On je negdje drugdje, on je na cilju, na nebu u vječnosti – s Bogom kojemu je vjerovao i o kojem je oduševljeno govorio. On je s Bogom kojega je naviještao kao svećenik više od 40 godina, on je s Isusom za kojega je živio 68 godina. To je uskrsna poruka za sve nas koji ćemo jednoga dana, svatko od nas stajati na pragu smrti. Bog će nas primiti i pružiti nam ruku“, kazao je biskup Palić.  

Don Ilija Drmić je na kraju svete mise zadušnice na groblju Blaževići kazao da je i don Joko danas tu s nama, spreman i spretan kao i uvijek. „U svečanoj je odjeći s likom svetoga Josipa, njegova imenjaka i zaštitnika ovoga svetoga mjesta i groblja. Doletio je ovdje iznenada, to je njegov način, to je njegov poziv. U letu, a tako temeljito. U veselju, a tako razborito. Promišljeno i uvijek s Kristom. Sada još brže leti, trči i gleda nas odozgor. Moli još više, zagovara, zahvaljuje i poziva na oprost jedni drugima i pravu ljubav. Zahvaljuje Gospodu, volite se i pomirite se međusobno i s Bogom i borite se protiv zloga“, istaknuo je don Ilija Drmić.

Don Joko Blažević

Don Jozo (Joko) Blažević, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, župnik župe sv. Stjepana prvomučenika u Gabeli i upravitelj župe sv. Petra i Pavla u Gorici-Strugama preminuo je iznenada u nedjelju, 26. ožujka 2023. u poslijepodnevnim satima. Rođen je 3. prosinca 1955. godine u mjestu Pasič, župa Rašeljke od oca Marka i majke Anice, r. Dudić. Osnovnu školu pohađao je u Kazagincu i Aržanu, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu na Šalati, gdje je  položio i ispit zrelosti. Teološki studij završio je na Visokoj bogoslovnoj školi u Sarajevu. Sveti red đakonata primio je 7. prosinca 1980., a prezbiterata 29. lipnja 1981. u Mostaru po mostarsko-duvanjskom biskupu Pavlu Žaniću. Tijekom svoga svećeničkog života službovao je u župama:

Prisoje, Vir, Drežnica, Sv. Matej – Mostar, Hercegovački Vinjani, Zagorje Posušje, u Gabeli i u veljači ove godine biskup Palić ga je imenovao župnim upraviteljem u župi Gorica-Struge.

Najveći dio svoje službe don Joko Blažević je proveo u Hercegovačkim Vinjanima. Tu je stigao 1996. godine i ostao sve do 2022. godine. U tom vremenu izgradio je mnoštvo sadržaja u ovoj župnoj zajednici. Izgradio je kip Milosrdnog Isusa, obnovio kapelicu svete Ane na groblju Ričina, tamo je i zgradio spomenih svim hrvatskim braniteljima jer je i sam bio branitelj koji je ranjen. Izgradio je velebnu župnu kuću sa svim potrebnim sadržajima za život i aktivnosti župljana. Izgradio je i kip svetog Josipa ispod župne crkve, zatim vanjski oltar s kipom blaženoga Alojzija Stepinca, te špilju Gospe Lurdske. Stalno je radio na uređenju svoje župe, kako u materijalnom tako i u duhovnom smislu. Upravo je on bio pokretač brojnih pobožnosti na čast svetoga Josipa, zaštitnika župe, te u čast svete Ane, suzaštitnice župe.

Od 2019. godine do 2022. godine je obnašao i službu župnika u župi Zagorje. Tamo je pak obnovio kapelicu Gospe Lurdske, postavio kip iznad nje te obnovio vanjski oltar. U crkvi u Zagorju je pak postavio novi kameni oltar, oltarnik, postolja za kipove, novi kip svetoga Luke, rasvjetu, razglas, zidove i podove. Okupio je mlade koji su kasnije pokrenuli Udrugu „Pradidova stina“. Na samom kraju svoje službe u Zagorju, mjesnu crkvu je i posvetio što je bio događaj kako je tada istaknuto kojemu vjernici svjedoče tek jednom za vrijeme svoga života.

Don Joko je bio i prvi svećenik koji je otvorio vrata svoje crkve u Vinjanima kada je naša radijska postaja 2017. godine započela s projektom izravnih prijenosa svetih misnih slavlja na dane kada župe u našoj općini slave svoje zaštitnike.

Odlazeći sa službe prošle godine, don Joko je za naš radio kazao da je sve uspio zahvaljujući Bogu, svetom Josipu te župljanima vjernicima. „Ovdje je u svih ovih 26 godina uz mene bilo molitelja koji su molili sa mnom, za svoju župu, molili i voljeli svoga Boga, koji su molitvom izmolili i da oni koji su malo dalje, priđu malo bliže. A ovo što se vidi da je učinjeno, kažem da je to djelo Božje po zagovoru svetoga Josipa. Ako je netko dao da se sve ovo uradi, onda je to sveti Josip. Nismo mu dali mira, stalno smo ga potezali za skute njegove dobrote, da naše vapaje i molbe predese pred onoga kojega ga je zvao Ocem svojim. Pozdravljam vas, pozdravljam vas radosno. Neka Bog i Božji blagoslov budu i ostanu s vama“, kazao je don Joko u posljednjoj od mnogobrojnih izjava za naš radio.

Na svemu, don Joko, veliko hvala. Neka vam je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru Božjem.