Povodom 35 godina karijere i rasprodane dvije Arene Zlatan Stipišić Gibonni (54) dao je intervju za emisiju ‘Vidljivi tragovi’ u kojemu je pričao o početku karijere, pjesmama, a ponešto i o sebi, obitelji i privatnom životu.
Osjećam zahvalnost što su ljudi uopće došli. I ovo je jedno mlado zanimanje. Ti akteri koji su ‘udrili’ temelje ovom zanimanju, oni su više-manje još živi. Ne svi, ali neki jesu. Ništa se ne zna ni do kad traješ, ni kad se ide na bolovanje, ni da li imaš pravo na njega i kad ideš u penziju. Tu stojiš i traješ do kad te netko hoće. U trenutku kad sam se ja formirao kao osoba, mi nismo to znali. Moj prvi album kada je izašao, bilo je to davno, moj najstariji kolega je bio Željko Bebek i imao je 39 godina. Mi smo mislili on je legenda, tko će doživjeti 39, možda dođemo do 30-e, pa ćemo se onda poslije zaposliti. Nitko to nije znao da će to ovoliko trajati. Niti pravila postoje. To je još uvijek toliko novo da svatko piše svoja pravila, kazao je popularni Gibo.
Upitan o kršćanskim elementima u pjesmama rekao je da on o sebi ne razmišlja, ali se propituje.
Kada pričamo o kršćanstvu, ja mislim da bi to stvarno trebalo biti temelj. Ako se čovjek ne propituje, znači da misli za sebe da je savršen. Često ljudi kažu ‘ja bih napravio sve isto’. Ja stvarno taj osjećaj nemam, da bih ja sve napravio isto. Napravim na godišnjoj bazi tko zna koliko budalaština koje ne bih isto i krivih rečenica. I nekad što sam prešutio, pregrizao jezik, a bolje bi bilo da nisam, nego da sam iskrcao što mi je na srcu, jer su neki ljudi zaslužili, nisu ni svi krasni. Ali ne bih sve isto. Mislim da se čovjek mora preispitivati. To je jedan od najosnovnijih temelja našeg vjerovanja, kazao je.
Na novom albumu pjesmu ‘Kiša’ ostvario je u suradnji sa zborom Župe sv. Petra u Zambiji. Često se u svom stvaralaštvu okreće tradicionalnoj glazbi.
Ja sam od oca naučio da tradicionalno i konzervativno nije isto. Tradicija je poštovanje onoga što su ljudi generacijama prije tebe uspjeli stvoriti i preživjelo je zub vremena. Ljudi su kod nas toliko plitki. Imaš konzervativno-tradicionalno, to nije ista riječ. Kao što nije isto normalno i uobičajeno. Kod nas je uobičajeno krasti po firmama ili ti poslodavac nije dao plaću šest mjeseci, ali to nije normalno. Ljudi nekad ne znaju što govore. Prvi sam ja za jedan gorki sud. Čovjek bi stvarno sebe trebao propitivati prije nego što krene s tim ocjenama. Svatko tko je u svom poslu dobar, a znam puno zanatlija, je duhovan. Od njega ja znam napisati pjesmu. Vjerujem u ljude koji s ljubavlju prođu taj svoj dan, priznao je glazbenik.
Zlatan Stipišić u svojoj obitelji ima dva svećenika s bakine strane, a oba su, kaže, bila jako inspirativni. A po jednome je dao i sinu ime. “Jedan čovjek, meni je, njegov život i neke njegove odluke, nadahnuće. Bio je na Golom otoku, ne po ratničkoj nego po klero liniji. Tamo svašta prođeš, znaju ljudi iz opće kulture kako izgleda pendrek po leđima ili po glavi . On je odlučio tijekom svoga robijanja, Najokrutnijem, pokušao naći i preobratiti ljubav i pronaći u njemu Milost. Tako je on ispunio vrijeme”, ispričao je.
A iako ne voli pričati o svom privatnom životu, ipak je ponešto otkrio o svojoj supruzi Sanji i njihovim ljubavnim počecima.
Sanja je rock ‘n’ roll, žena prava. Imao sam sreću. Imaš emisije ‘Ljubav je na selu’ pa se upoznaju na silu. Od 4. osnovne ja nju držim na oku, i ona mene. Skoro kao na selu. Iako u gradu, ulaz do ulaza. Imao sam život bez nje, ona bez mene. Kad smo se našli. Već smo sve znali. Da ste me ovo pitali 2003. g prije pojave društvenih mreža, bio bih jako iskren. Sada sam vrlo odmjeren, jer sam zgrožen koliko ljudi ne razumiju i komentiraju. Meni ljudi kažu ‘što te briga’. Iskreno se ne mogu nositi s time. Svaka emocija koju emitiraš se ne rasprši nego nađe slično. Oduševljen sam količinom ljubavi i zgrožen količinom mržnje. Nikad nisam govorio o svom privatnom životu, a pojavom društvenih mreža još ću manje. Komentari koje znam pročitati, to je demonski. Rekli su mi ne čitaj, ali ne mogu. Oduvijek smo znali da ih ima, ali ne toliko. Meni kad doma sve štima, a okolo ne štima ništa, opet sam nekako svoj i u tom cijelom kaosu nađem glavu i rep. Kad mi nešto doma ne štima, a da cijeli svijet je prefektan, ja sam cijeli izluđen čim izađem iz zgrade, nisam svoj. Za moju ravnotežu meni je to jako važno. Sloboda mišljenja nam je dala da ljudi iznose mišljenja i znaju misliti. Ja kad se borim za slobodu mišljenja trebam promisliti i prije nego kad nešto kažem. Meni je baka Zlata govorila: O’ Bože, da su mi tvoje godine i moja pamet!, zaključio je pjevač.
