Ovom zgodom otpočinjemo u povodu 33. nedjelje kroz godinu – C (Lk 21,5-33; Mt 24,1-14; Mk 13,1-13) razmatranje ključnih dijelova Isusova eshatološkog govora. Odmah valja reći da je riječ eshaton iz grčkoga jezika (ta eschata, pridjev eschatos) koja znači mnoge činjenice u svezi s posljednjim stvarima čovjekova postojanja u kozmosu kao što su smrt; zagrobni život s čistilištem, rajem i paklom; posljednji sud; uskrsnuće; paruzija – drugi Isusov dolazak.
Evanđelist Luka u samom uvodu govori o tome kako su neki razgovarali o jeruzalemskome Hramu raspravljajući o tome da ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, kao i druge zanimljivosti o tome kultnom zdanju i prostoru. Isus je slušajući sve to rekao da će doći dani kada će sve ovo, što motre i tumače, posve uništiti i razvaliti, te neće ostati ni kamen na kamenu od toga velebnoga Hrama.
Kod Mateja imamo to da je Isus izišao iz Hrama, a potom mu pristupiše učenici govoreći mu o veličanstvenosti hramskoga zdanja. Nato im je on rekao da od toga vjerskog zdanja neće ostati nerazvaljen ni kamen na kamenu (usp. Mt 24,1-2).
Ples mrtvaca: Svi su ljudi jednaki u smrti
Marko opisuje tako govoreći kad je Isus izlazio iz Hrama, jedan mu je od njegovih učenika rekao: “Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!“ Isus mu je odvratio zboreći da će se ta veličanstvena zdanja koja gleda posve razoriti i da neće ostati nerazvaljen ni kamen na kamenu. Apostoli Petar, Jakov, Ivan i Andrija su bili vrlo znatiželjni kad će se to dogoditi, pa su ga pitali nasamo na Maslinskoj gori dok je sjedio s pogledom na jeruzalemski Hram da im rekne kada će se to zbiti i na koji se znak sve to ima završiti (usp. Mk 13,1-4).
Kod Luke također apostoli znatiželjno pitaju kada će se to dogoditi i na koji znak. Isus im je odgovorio da se paze i da se ne daju zavesti. Mnogi će lažni proroci doći i u Isusovo će ime govoriti: “Ja sam“ i: “Vrijeme se približilo!“ Isus savjetuje da nitko ne ide za njima i da ih ne slušaju. Uz to je dodao i to da se ne prestraše čuvši za ratove i pobune, jer se doista treba sve to prije dogoditi, ali to još nije svršetak.
Tom im je zgodom i ovo rekao da će narod ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva, zatim bit će velikih potresa, te po raznim mjestima gladi i pošasti, a uz to bit će strahota i velikih znakova s neba. Prije svega toga podignut će se na sljedbenike Božje ruke i progoniti će ih, predavati će ih u sinagoge i tamnice, vući će ih pred kraljeve i upravitelje zbog Isusova imena. Sve će ih to zadesiti radi svjedočenja o tim događajima.
Zato trebaju uzeti k srcu da unaprijed ne smišljaju svoje obrane, jer će im sam Isus dati rječitost i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan njihov protivnik. A predavat će ih čak i njihovi roditelji, braća, rođaci i prijatelji. Neki od njih bit će ubijeni. Osim toga, svi će ih mrziti, ali ipak njima neće biti ništa, jer će se spasiti svojom postojanošću i ustrajnošću.
Isus je prorekao i razorenje Jeruzalema s Hramom, što se i dogodilo 70. god. upadom rimske vojske s vojskovođom Titom. Dogodit će se i “grozota pustoši“, kako je prorekao prorok Danijel. U sklopu svetopisamskoga teksta iz Danijelove knjige s naslovom Uskrsnuće i plaća piše da će biti to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi, pa do toga časa. U ono vrijeme spasit će se svi zapisani u Knjizi. Uz to, tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu i za vječnu gadost. Dogodit će se i to da će svi umnici blistati kao sjajni nebeski svod, kao i oni koji su mnoge učili pravednosti sjat će kao zvijezde svu vječnost. Kakva realna pjesnička poetika! Poslije ovoga slijede ove proročke riječi: “Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve će se to svršiti.“ U tom vremenu mnogi će se očistiti, ubijeljeti i prokušati, te umnici će razumjeti, a bezbožnici će ostati to što jesu, te se oni neće urazumjeti. Bit će dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši, odnosno grozna pustoš (usp. Dn 12,1-13).
Matej piše na temelju proroštva Danijelova: “Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Danijela proroka, stoluje na svetome mjestu – tko čita, neka razumije: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu! Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.“ (Mt 24,15-24).
U Rimskom brevijaru iz 1942. god. nalazilo se čitanje iz spisa sv. Jeronima, u kojem je upravo protumačio tu “grozotu pustoši“. Evo dijelova toga tumačenja: “Budući da smo pozvani na razumijevanje, pokazuje se da je tajnovito to o čemu se govori. Čitamo, naime, u Danijelu ovako: ‘u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: i u hramu bit će grozota pustoši sve do svršetka vremena, i svršetak će biti na pustoši’ (Dan 9,27). O tome govori i Apostol, da će se čovjek bezakonja i protivnik uzdizati protiv svega što se zove Bog i štuje, dotle da će se usuditi da stane u Božji hram, praveći se da je on Bog, čiji će dolazak po djelovanju sotone uništiti one koji su ga prihvatili, i odbaciti od Boga.“
Ples mrtvaca: Freska iz Beramske crkve sv. Marije na Škriljinah 1474.
“Može se jednostavno razumjeti ili o Antikristu, ili o slici cara, koju je Pilat postavio u hramu, ili o kipu Hadrijana na konju, koji stoji na samome mjestu svetinje nad svetinjama sve do današnjega dana. Grozota, naime, po starome Pismu označava idola, i stoga se dodaje ‘pustoši’, jer je u opustošeni ili uništeni hram postavljen idol.“
“Pod grozotom pustoši može se razumjeti i svako izopačeno učenje: koje kad vidimo da stoji na svetome mjestu, to jest u Crkvi, i prikazuje se Bogom, trebamo pobjeći iz Judeje u gore, to jest, odbacivši slovo koje ubija i židovsku pokvarenost, približiti se vječnim gorama, sa kojih Bog čudesno prosvjetljuje; i biti na krovu i u kući, kamo ne mogu doprijeti đavlove strijele, a ne spuštati se i uzimati bilo što iz kuće prijašnjega stanja, niti tražiti ono što je ostalo iza, nego radije sijati u polju duhovnih Pisama, da steknemo plod iz njega, niti uzeti drugu haljinu, koju su Apostoli zabranili imati.“
Edvard Munch, Krik od straha
Najveća radost jest drugi dolazak – paruzija Sina Božjega, Sina Čovječjega u ovu našu uznemirenu ljudsku stvarnost na planetu Zemlji u velikome svemiru koji nadilazi naše moći sveukupne spoznaje i motrenja. Kad on Božji Sin dođe “u oblaku s velikom moći i slavom“, još malo vremena i završit će se povijest svijeta i cijeloga svemira sa svim njihovim sadržajima koji su Božji i malčice ljudski, zapravo koliko je Bog ljudima dopustio da ga oblikuju. Tad će se uočiti “znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama“, a na planetu Zemlji, domovini ljudi i drugih živih bića zbit će se također “huka mora i valovlja“, ljude će zahvatiti tjeskoba i strah zbog svega što se apokaliptički zbiva prijeteći svijetu. Stalno smo u iščekivanju “onoga što prijeti svijetu“. No, Isus savjetuje da se svi ljudi, muškarci i žene, usprave i podignu svoje glave, osim ako ne budu polomljeni u vrtlogu, te da se raduju otkupljenju koje će se približiti u toj prigodi. Najednom u tom sveukupnom rušenju ljudi će “ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom“. Oni koji su Božji najprije će zadobiti oproštenje grijeha, kojih se stide i za koje se iskreno kaju, a potom će biti na Božjoj strani. Oni koji u sebi nose lucifersku krv bit će stavljeni na drugu stranu za kojom su neprestance čeznuli na ovome svijetu zaobilazeći Boga i sve njegove zakone, a držeći se nekoga ljudskoga logičnoga slijeda i reda, no ipak gledajući i to preskočiti i izbjeći. Ako mu se poklone, te ako se istinski pokaju za svoju grješnost i umišljenost, te na kraju priklone, bit će nagrađeni vječnim životom u Bogu (vječnost je u nebu, a takvima počinje čistilištem i završava u raju/nebu).
Isus je ispripovijedao i prispodobu o smokvi i svim stablima, koja propupaju u pramaljeće i ljudi na temelju toga zaključuju da je blizu ljeto. I u ovoj zgodi sveopćega gibanja i zbivanja u kozmosu trebaju zaključiti da dolazi u punini Kraljevstvo Božje. Isus naglašava da će se ovo dogoditi narodu Božjem, njegovu naraštaju, onome mrtvome i onome živome, onome preminulome i pokopanome od postanka pa dotada kao i onome zatečenome u življenju. I veli Isus da će nebo i zemlja tako uminuti, ali njegove riječi “ne, neće uminuti“, neće prestati postojati, a moći će ih čuti svaki stvor na čelu s Čovjekom i njegovim potomcima kroz vjekove rođenima, kao i Sinom Čovječjim i Sinom Božjim (usp. Mt 24,29-35; Mk 13,24-27).
Don Ilija Drmić
Pa nisam ja Isus Krist. Ja sam mali Mićo od dida Jerke i Milana. Babe Dragice.
A jesi glup idiote. Friku komunistički.
Ja sam čovik. Kao moji didovi.
Jesi jadan. Gledaš moj život. Kugo
Mali Mićo iz ulice Petra Čule.
Friku. Ja sam svetac. Po potrebi kod kuće.
Friku i spodobo sa Berlinom.
Sodomo i gomoro.
Ideš li brzo iz Posušja?
Nije to tvoje