„S ovog mjesta u razdoblju najsvetije hrvatske povijesti od 3. 10. 1993. do 30. 6. 1997. godine djelovala je 11. mješovita zrakoplovna eskadrila HVO HR HB. Izvršila je stotine borbnih letova spašavajući tisuće života Hrvata u obrani svoje svete zemlje Herceg Bosne“, stoji na ploči na stadionu Mokri dolac u znak sjećanja ovu organizacijesku jedinicu HVO-a.
Na dan kada je izvršen prvi borbeni let, a bilo je to 30. lipnja 1993. godine ova ratna organizacija obilježava svoj datum osnutka. Ove godine u Posušju je proslavljena trideseta obljetnica uz prisustvo brojnih gostiju i članova ove skardile, te prijatelja suboraca.
Prvi zapovjednik eskadrile je Miroslav Lovrić je za naš radio kazao da mu je drago vidjeti stare prijatelje. „Drago mi je vidjeti mnoge ljude koje dugo nisam vidio, od Orašja do Neuma. Jer mi smo postrojba koja je djelovala na cijelom području Herceg Bosne i Bosne i Hercegovine. Drago mi je bilo vidjeti sve te prijatelje koji su se okupili“, kazao namje brigadir Miroslav Lovrić. Kada smo pitali okupljene da nam kažu nešto o samom osnutku ove postrojbe, svi su rekli da pitamo upravo brigadira Lovrića, jer su njegove zasluge najveće. „Počelo je od ideje, pa do okupljanja ljudi. Uspjeli smo nabaviti dva zrakoplova i prvi let odradili baš na današnji dan prije trideset godina. Jedno smo vrijeme bili na Blatu u Mostaru. Uvođenjem helikoptera došli smo u Grude. Zatim smo došli u Posušje.Tu smo jedan duži period bili bazirani. Imali smo logističku potporu i tu smo ojačali toliko da smo mogli izvršavati svoje zadaće. One su bile uglavnom usmjerene prema središnjoj Bosni, a kasnije prema crtama obrane. Mi smo bili servis postrojbama na terenu u dovozu pomoći, prijevoza ranjenika, poginulih…“, kazao je brigadir Lovrić. Govoreći o najzalužnijim imenima Lovrić je kazao da ne bi nikoga isticao. „Svi su zaslužni za svoj dio. Volim reći da smo svi kao pojedinci sposobni, ali samo ekipe pobjeđuju“, kazao je brigadir Lovrić i dodao da avione i helikoptere nije trebalo samo voziti, nego i održavati.
Pilot, danas umirovljeni general Jugoslav Brdar iz tih dana ističe lijepa sjećanja na boravak u Posušju. „Za Posušje nas vežu prekrasne uspomene. Prije svega ovo je naša glavna lokacija gdje smo proveli najviše vremena. Mi smo bili skupina entuzijasta koja se skupila iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, pa čak i iz Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata puno se toga napravilo, posebno za područje srednje Bosne koja je bila u okruženje. Prijevoz potrebnih sre+dstava, prijevoz ranjenika. No, završili smo svoj ratni put, a zrakoplovstvo HVO-a i danas postoji u sastavnici komponenete Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ona je tada bila dostatna za zadaće koje smo imali. Nije bilo lako, prije svega jer je odlukom Ujedinjenih naroda bila uspostavljena zona zabrane letenja. I to dovoljno govori u kakvim smo teškim uvjetima izvršavali svoje zadaće. Bilo je trenutaka kada su i helikopteri i piloti bili ugroženi, čak i od NATO snaga. Ali hvala dragom Bogu, uspjeli smo kroz rat proći neokrnjeni i bez ijednog poginulog“, istaknuo je za naš radio general Brdar.
Brigadir Neđo Perić, zapovjednik ratnog zrakoplovstva Herceg Bosne je kazao da je ova postrojba najviše pridonijela vrlo teškoj situaciji koja je bila u središnjoj Bosni pomažući na svaki način. „Ratno zrakoplovstvo HVO-a je nastalo u teškoj muci. Bila je velika blokada i mogućnost da se uništi srednja Bosna. Mi drgovoljci smo došli iz Hrvatske i dio ovdašnjih snaga došli smo s helikopterima i nastanili se ovdje u Posušju, formirali 11. eskadrilu i izvršavali zadano. Uz potporu našim snagama na terenu, najvažnije je bilo spašavanje Hrvata središnje Bosne. Kada je došlo do potpunog okruženje, naše snage su pokušale preko Pidriša i Gornjeg Vakufa deblokirati srednju Bosnu. Međutim, to nije uspjelo. No, jedina veza sa središnjom Bosnom je bila ona zračna veza, zračni most središnja Bosna – Posušje. Letjelo se noću, letjelo se dok je trajala zabrana, letjelo se na velikim visinama, slijetalo se u spirali jer je slobodnog teritorija bilo oko 2.5 kilometra. Letjelo se bez svjetala, kada uvijeti nisu dopustili slijetanje, padobranima smo izbacivali pomoć. Mi smo ovdje bili pet mjeseci i letjeli svaku noć uz stalnu pratnju NATO zrakoplova. Zato će ovdje u Posušju u kamenu uklesani, a u knjigama upisano, da je odavde 11. eskadrila spasila Hrvate središnje Bosne“, kazao je Perić.
Goran Batalija, pilot, je bio u Posušju ratnih godina još jedan zapovjednik ove eskadrile. „Bili smo mali, ali odlično organizirani. Napravili smo strašne stvari koje su pale u zaborav, ali bi bez nas krenule drugim tijekom. Prije svega mislim na potporu srednjoj Bosni tim zračnim mostom. Nekoličina nas od pedesetak pilota i tehničara je napravila na stotine letova da pomognemo srednjoj Bosni, što dovoženjem ranjenika iz središnje Bosne i transporta u Split, što prema gori dovoženjem pomoći. Budući da sam ja iz Viteza, znam što je značilo tada ljudima koji su gore bili kada čuju zvuk helikoptera“, sjeća se jedan od hrabrih pilota Goran Batalija.
Tijekom rata 90-tih postrojba nije imala poginulih niti umrlih. Svečanost obilježavanja održala se u spomen na umrle pripadnike 11. mješovite zrakoplovne eskadrile (11. MZE) te u čast poginulih i umrlih pripadnika HVO-a.
