Svi kojima je hrvatski jezik majčino mlijeko ne bi smjeli propustiti jezični kutak koji uskoro kreće u Slobodnoj Dalmaciji, iz pera doktora znanosti i poznatog jezikoslovca dr. sc. Ilije Protuđera. Riječ je o maloj jezičnoj “ispravljaonici” koja će se preseliti na naše stranice nakon što je mjesecima, pa i godinama(!), više ili manje uspješno, obrazovala publiku na društvenim mrežama, poglavito na globalno rasprostranjenom Facebooku.
A dok mnogima taj Protuđerov pothvat izgleda kao juriš na vjetrenjače, našlo se ipak i onih koji su ga toplo pozdravili, te priznali da je i njima pomogao korigirati neke loše jezične tvorbe, pa čak i godinama utabane “krive Drine”. Mali jezični savjeti, pak, od dr. sc. Ilije Protuđera potekli su virtualnim prostorom u trenutku kad je nedvojbeno uvidio da Hrvati nedovoljno poznaju svoj standardni jezik, a bezbroj riječi i izraza, te cijelih rečenica, formuliraju ne samo pravopisno užasavajuće, nego i jezično potpuno neprihvatljivo.
– Jednostavno (mnogi bi rekli, pogrešno, “naprosto”), osjetio sam potrebu ljudima otvoriti oči, zatečen – da se nitko ne uvrijedi – količinom nepismenosti koja nas okružuje. Lako za ljude koji imaju, uvjetno rečeno, malo škole, ili pak mlade ljude koji nisu stigli puno toga pročitati. No, kad sam raščlanio (analizirao) javne nastupe naših takozvanih odličnika, političara, čak i sveučilišnih profesora i dekana, nisam mogao vjerovati svojim ušima i očima. Moram reći i da ljudi, zapravo, u prosjeku tijekom života i svakodnevne komunikacije rabe oko tisuću riječi, oni nešto obrazovaniji dvije, dok ponajbolji do četiri tisuće. No, šokirao sam se uvidjevši koliko je kod nekih “uglednika” rječnik “tanak” i skroman, nedostatan – u dahu će naš sugovornik, kojemu je lakmus za detektiranje krivorječja jedna od popularnijih i “zahtjevnijih” emisija na nacionalnoj televiziji.
– Gledajući “Nedjeljom u dva” Aleksandra Stankovića, često sam bivao osupnut manjkavim rječnikom njegovih, u pravilu, visokopozicioniranih sugovornica i sugovornika, te nevjerojatnom količinom srbizama i nepotrebnih tuđica koje rabe u izražavanju. Prema mojim saznanjima, među najnekorektnijim govornicima su Vesna Pusić i Ivo Josipović, a ironija je utoliko veća jer su oboje akademski građani koji predstavljaju našu “visoku” vlast. Oni su uspjeli u samo sat vremena komprimirati ili utisnuti toliko krivorječja, suvišnih tuđica i pogrešaka da sam upisao po pet-šest stranica primjedaba.
S druge strane, neki ljudi koje se u desnoj struji nepravedno proziva kao mrzitelje hrvatskoga, poput novinara i pisca Ante Tomića, izuzetno su dobri u baratanju našim jezičnim alatima. Moram reći i da su se mnogi školovali “po Šuvaru”, pa su ne svojom krivnjom spontano usvojili neke izraze iz susjedstva i nastavili ih koristiti i danas, kad su pomalo nepopularni. Na to ne treba gledati prestrogo – smatra dr. sc. Protuđer, skromno napominjući da se i njemu potkrade pogreška.
– Svatko griješi, pa i ja, koji ovdje, evo, pokušavam ljudima pomoći da govore i pišu ispravno. Inače ne inzistiram na hrvatskom izvorniku ako je nezgrapan, poput primjerice riječi “zrakomlat” za helikopter, ili “smećnjak” za kontejner za smeće. Ipak, držim tragičnom činjenicu da neke hrvatske riječi zvuče toliko loše da moramo upotrijebiti čak tri riječi za jedan naziv, predmet ili pojavu – ističe Protuđer, koji je hrvatski jezik doktorirao na Sveučilištu u Zadru nakon što je na splitskoj Pedagoškoj akademiji svojedobno diplomirao hrvatski i ruski jezik u svojstvu nastavnika.
A da je riječ o meritornu sugovorniku, govori i činjenica da je tijekom života objavio dvadeset i tri knjige o hrvatskom jeziku, njegovoj gramatici, književnosti, povijesti jezika i onoj pravopisnoj, te četrdesetak manjih publikacija i više od dvadeset stručnih i znanstvenih radova. Danas, pak, povlasticu da ih upravo on podučava osnovama hrvatskog jezika imaju učenici Osnovne škole “Pujanke” u Splitu, a prije je u svojstvu profesora, te dopisnika i nakladnika radio čak dvanaest godina na Lastovu.
Protuđerova kolumna mali je pokušaj rasvjetljavanja mraka jezičnog neznanja, bez obzira je li riječ o književnom hrvatskom ili žargonu Dalmacije, s obzirom da naš “kućni” jezikoslovac živi u Splitu.
– Nemam ništa protiv da ljudi, a pogotovo mladi, pišu lokalnim izgovorom. No, primijetio sam da mnogi reduciraju slovo “j” pritom, pa riječ “bija” ili “pija” (književno: bio ili pio, nap.a.) postaju “bia” ili “pia”. To je, pak, poseban oblik devijacije iliti iskrivljenja, nastao u novije vrijeme, rekao bih, pod utjecajem pokušaja smanjivanja broja slovnih znakova u dopisnoj komunikaciji, odnosno iz straha da ne bi zvučali previše “pučki”.
Pozivam stoga sve da ipak rabe univerzalni i najbolji, hrvatski književni jezik. S njim nećete pogriješiti, pogotovo ako puno čitate – poručio je naposljetku dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac, profesor i prosvjetitelj.
