Često se zna čuti, napose od mladih, kako za nešto trebaju uvjeti i da je to presudno. No, stvarnost nam nudi puno odgovora kako uvjeti nisu najvažniji. U vrijeme rukometnoga ambijenta dobro je izdvojiti Petra Metličića...

- Pametan frajer + pametna žena = romansa
- Pametan frajer + glupa žena = afera
- Glup muškarac + pametna žena = brak
- Glup muškarac + glupa žena = trudnoća

Nerijetko se osjećamo kao da je cijeli svijet protiv nas, kao da smo sami na svijetu i od toliko prijatelja, mi u onim teškim trenucima, nemamo nijednog... Al' opet ih tražimo... No, moramo znati da imamo Onog koji nas nikad neće iznevjerit, samo, žalosno je to što u takvim trenucima ne tražimo Onog koji nas nikad neće iznevjerit. Zašto?...

Eo došlo je vrime da se malo iznese na vidjelo jedno posuško uobičajeno ludilo. ,a radi se o bejbi bumu maloljetnica. Naime, već je sasvim normalno da svake godine bar jedna srednjoškolka ode na porodiljni dopust, ali s vremenom to je počelo prelazit sve granice normale jer zatrudnjuju prvašice,a sretni očevi su jedva godinu dana stariji od budućih mama...

Osobe bez imalo samopouzdanja stavljaju naglasak na materijalno: skupe automobile, novac, markiranu odjeću, skupocjene stvari. Misle da nikada ne bi bili prihvaćeni onakvi kakvi jesu. Žude za prihvaćanjem, idu u krajnost samo da ne bi bili odbačeni. Piju iako im to ne odgovara, smiju se prostačkim šalama iako ih to vrijeđa, prave budalu od sebe, strahujući da ih društvo ne odbaci ako bi jasno pokazali što misle i sve to jer nikada nisu prihvatili sebe, ali ljudi ne vole glumce. Čak ni glumci ne vole glumce...

Presretna budem kada su svi uz mene sve dok ne shvatim da imam ono što im treba...  kada mi to uzmu, svi nestanu... ostajem sama, bez ikoga, bez ičega, pitajući se gdje su svi nestali... lutam, dozivam ih, ali čujem tek vlastitu jeku...  Ne očajavam, baš naprotiv, sretna sam jer su uzeli djelić mog srca da nadopune svoju prazninu i time sebe usrećili. A ako znam da sam zaslužna za nečiju sreću, ja sam još sretnija...

Godine svakoj generaciji donose nešto novo. Svakog dana kad krenem na fax u tramvaju sam okružena školarkama upola mlađim od sebe. One, doduše, uopće ne izgledaju tako, niti se ponašaju. Sve češće izgovaram u sebi famoznu babinu rečenicu:  "U naše vrime to nije bilo tako!" Imam li pravo izgovarati tu rečenicu? Jer prijašnjih sam godina babi kolutala očima na izgovor iste...