Posušje.info

Danas se na području općine Posušje nalazi 7 župa i jedna samostalna kapelanija (Masna Luka). U 3 župe i samostalnoj kapelaniji djeluju franjevci, a u 4 župe svjetovni svećenici. Vanjske granice župa uglavnom se poklapaju sa administrativnim granicama općine Posuše. U 7 Posuških župa trenutno djeluje 12 svećenika ( 5 u Posušju, te u ostalim župama i kapelaniji po 1). U općini postoje sljedeće župe:

POVIJEST ŽUPA POSUŠKOGA KRAJA

(Zaštitnica: Bezgriješno začeće BDM)
Zaštitnica župe službeno je Bezgrješno Začeće B.D.M., a običajno Uznesenje B.D.M na nebo. Župa je osnovana 1735. Župa broji oko 9.459 župljana u 2.293 obitelji. Posušje je jedna od tri najveće župe u Hercegovini. Uz grad Posušje obuhvaća sljedeća naselja: Rastovaču, Čitluk, Osoje, Tribistovo, te dijelove Vinjana i Batina. U ovoj župi je pokrenuto osnivanje Hercegovačke franjevačke provincije 1843. Prva župna kuća je izgrađena 1823., a izgradio u je fra Jerko Marojević. Crkvu je gradio fra Filip Čutura punih 8 godina (1872. -1880.). Prvi zvonik sagrađen je 1906. ali ga je iste godine srušio grom (bio je odvojen od crkve). Nakon 6 godina (1912.) niknuo je novi zvonik, najljepši u Hercegovini, izgrađen u gotskom stilu i zaštitni je znak Posušja do dana današnjega. To je djelo fra Gabre Grubišića. Godine 1871. od Posušja se odvojila župa Vira, a 1887. župa Posuški Gradac.
Nova župna kuća je sagrađena 1937. - 1938. godine za vrijeme fra Pave Šimovića. Za njegovo vrijeme napravljen je i bazen iz kojeg je doveo vodu u župnu kuću te u 4 vanjske slavine u blizini crkve. Crkva je nakon rata bila u vrlo lošem stanju i tako je bilo sve do 1963. kada je počela temeljita obnova crkve. Tada je, za vrijeme fra Didaka Ćorića, crkva produžena nekoliko metara, nadograđena je velika apsida, nadograđene su 2 veće prostorije (sa sjeverne strane služi kao sakristija, a s južne služi kao molitvena dvorana - kapelica). 1995. započeta je s izgradnjom nova crkva s velikom kriptom. Uz crkvi se nalazi i pastoralni centar s više učionica i prostorija za rad s različitim grupama, te velika polivalentna dvorana s 200 sjedišta. U podrumu Franjevačke rezidencije u tijeku je izgradnja muzeja i etnografskoga prostora pod nazivom »U kući oca mojega«. Unutar Franjevačke rezidencije postoji i knjižnica. Župa i Franjevačka rezidencija posjeduju i veliko parkiralište za 300 automobila. Uz to uređeno je i višenamjensko igralište na parkiralištu. U župi postoji samo jedna filijalna crkva u Tribistovu koja je posvećena svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću. Dan župe, a ujedno i Općine je proslave Velike Gospe.


ŽUPA POSUŠKI GRADAC (opširnije u nastavku)
Zaštitnik: Sv. Franjo Asiški (4. listopada)
Župa broji 1.820 župljana u 407 obitelji. Ova župa se odcijepila od župe Posušje1887. godine. Te godine početa je gradnja župne kuće, a završena je 1894. godine. Kuća je napravljena za vrijeme fra Dominika Šarca. Crkvu su gradili fra Dominik Šarac i fra Blago Babić od 1892-1902. Crkva je nastradala u II. svjetskom ratu a poslijeratna obnova počela je tek 1968. godine. Fra Leonardo Hrkać je 1979. godine počeo gradnju pastoralnog i vjeronaučnog centra uz župnu kuću. Godine 1991. izgrađena je crkva na Tribušića gomili u Broćancu i posvećena je Kraljici Mira, iste godine početa je s gradnjom i crkva na Kosi koja je posvećena Rođenju MDM. Filijalna crkvica u Cerovim docima uzdignuta je na čast Svete Barbare, zaštitnice rudara. U župu spadaju sela: Gradac, Broćanac i pola Batina.

ŽUPA RAKITNO
Zaštitnik: Sv. Ivan Nepomuk (slavi se s. Ivan Krstitelj 24. lipnja)
Župa broji 1.346 župljana u 316 obitelji. Do 1845. godine Rakitno je u crkvenom pogledu pripadalo Duvnu, a od tada postaje samostalna župa. Fra Petar Bakula piše da su se u Rakitnu prije dolaska Turaka nalazile 2 crkve: U Desnjovači u Sutini i u Vrpolju posvećena Sv. Marku Evanđelistu. Biskup Dolsretić je zapisao da je 18. svibnja 1779. služio Sv. Misu na oltaru podignutom pod vedrim nebom u zidinama crkve Sv. Mihovila Arkanđela . To nam govori da je prije dolaska Turaka kršćanski život u Rakitnu bio poprilično živ. Biskup Lišnjić želio je franjevce zamijeniti svjetovnim klerom pa je tako 1669. tražio da župnikom u Rakitnu imenuje svećenika – glagoljaša don Petra Radunovića ali je taj pokušaj propao. Od sredine 18. stoljeća pa do 1845. godine u Rakitnu su boravili i duhovno skrbili svećenici – glagoljaši. Osamostaljenje ove župe poklapa se sa odcjepljenjem hercegovačkih franjevaca od provincije Bosne Srebrene. Župa Rakitno u prvo vrijeme obuhvaća Rakitski kraj, Drežnicu i kapelaniju Polja te je bila najrasprostranjenija župa u cijeloj Hercegovini. Sjedište župe je promijenjeno 3 puta. Do 1855. godine župnici stanuju u Vrpolju, tada je napravljena nova župna kućica u Poklečanima ali je 1869. izgorjela. Iste godine fra Rafo Radoš započeo je i završio kuću na 3 kata, gornji kat je služio kao crkva, gotovo 100 godina. 1877. godine nabavljeno je veliko zvono. Fra Jure Zlopaša je 1938. započeo gradnju nove crkve, oko 700 metara niže od stare. Zbog raznih okolnosti i rata gradnja je stala pa je na istom mjestu nastavljena 1967 i završena 1969. godine. Zajedno sa crkvom napravljena je i župna kuća odmah uz crkvu. Radove je vodio fra Jozo Pejić. Novu crkvu blagoslovio je biskup don Petar Čule 18.12.1967. godine. Fra Vlado Lončar je napravio vjeronaučnu zgradu, a fra Ante Penava je napravio novi zvonik uz crkvu. Za vrijeme fra Šimuna Romića 2002. godine podignuta je zavjetna kapelica za promicanje bračnog života.

ŽUPA VIR
Zaštitnik: Sv. Jure (23. travnja)
Vir je najstarija župa koja je odcjepljena od matične župe Posušje. Župa ima 1.260 župljana u 270 obitelji. Vir postaje samostalna župa 27. 4.1871. godine. Do 1910. godine župnici u Viru bili su franjevci, a od tada svjetovni svećenici. Prvi župnik svećenik bio je don Ante Bakula (1910-1936). Crkvu u Viru izgradio je fra Bono Šarić 1895. godine, a prije toga župnu kuću je napravio fra Andrija Knezović (1871-1872). Crkva je temeljito obnovljena 1971. godine za vrijeme don Tadije Pavlovića. Župnik u Viru redovito slavi sv. Mise u dvije filijalne crkvice, u Podzavelimu i u Podbiloj. Crkva u Podzavelimu je izgrađena 1934. godine i posvećena je sv. Anti Padovanskom. Crkvica u Podbiloj (u mjestu Cere) je izgrađena 1937. godine i posvećena je sv. Petru.

ŽUPA SUTINA
Zaštitnik: Sv. Ante Padovanski (13. lipnja)
Ova župa broji 714 župljana u 190 kućanstava. Ova župa se odvojila od Rakitna 1.5.1939. godine ali nije dobila svog župnika zbog rata. 1940. godine napravljena je župna kuća. Fra Berto Dragićević je bio prvi i jedini župnik (1943.-1944.) do ponovnog osnutka župe 1962. godine. Župnik iz župe Rakitno služio je redovito sv. misu u Sutini sve do 1962. godine. Tada je obnovljen dekret o osnutku nove župe koja je povjerena pastoralnoj skrbi biskupijskih svećenika. Prvi župnik bio je don Tadija Pavlović. Temeljni kamen za izgradnju nove crkve blagoslovljen je 13. svibnja 1967.  Stara crkva je srušena, a kamen je upotrebljen za izgradnju nove. Crkva je blagoslovljena 3. ožujka 1968. godine.

ŽUPA VINJANI
Zaštitnik: Sv. Josip (19. ožujka)
Samostalna župa postoji od 20.2.1972. godine kad je odcijepljena od Vira. Župa broji 921 vjernika u 187 obitelji. Župna kuća je bila useljiva u rujnu 1972. godine. Crkva je završena (grubi radovi) do ožujka 1973. godine. Crkvu i kuću je gradio don Jozo Ivančić.

ŽUPA ZAGORJE
Zaštitnik: Gospa od zdravlja (21. studenoga)
Ova župa je po nastanku najmlađa u općini Posušje. Župa ima 650 župljana. Kao samostalna župa djeluje od 21. srpnja 1980. godine. Prvi župnik je don Zdravko Petković. Pripreme za izgradnju crkve počele su 1971. ali je početa raditi tek 27.04.1980. godine. Crkva je završena 1983. godine. Župna kuća je napravljena 1980. godine. Crkveno zvono zagorani su nabavili još 1938. godine. Najprije je stajalo na drvenim stupovima pa u privatnoj kući jednog župljanina sve do 1985. godine kad je sagrađen zvonik.

SAMOSTALNA KAPELANIJA POLJA – MASNA LUKA
Franjevci svoju nazočnost u tim krajevima sustavno bilježe prije II. svjetskoga rata. Prvotni zadatak franjevaca je pružati pastoralnu skrb za pastire iz hercegovačkih krajeva. U novije vrijeme područje Blidinja je postalo mjesto izgradnje dviju crkava: Svetoga Ilije u Masnoj Luci i Gospe Sniježne na Badnji. Uz franjevačku kuću tu postoji i galerija.

UKRATKO I KONTAKTI

izvor: frama-posusje.com

Župa Posuški Gradac   Župa Posuški Gradac osnovana je 1887. godine, iako je već svećenik tamo i godinu ranije. Matice su se vodile i još ranije čak od 1743. kada je u Gracu bilo po ovom dokumentu samo 25 domova u kojima je bilo 252 žitelja. Vidi se da su to bile podobro brojne obitelji. Rast župe uzima zamah koncem devetnaestoga stoljeća kada Gradac već ima oko tisuću žitelja, uostalom zato je i osnovana župa, pa zatim početkom stoljeća kada se približava dvostrukom broju, da bi svoj maksimum stanovništva imao prije drugoga svjetskog rata. Brojka je tu negdje između dvije i pol tisuće do skoro tri tisuće. Imamo jedan veoma lijep izvor u već spomenutom Ljetopisu župe u Posuškom Gracu iz 1914.: ˝God. 1914 započe svjetski rat. Nije ni ova župa ostala pošteđena. Kroz pet godina rata veoma je stradala. Od muških svi su bili pod oružjem do 50 godina, koji samo nisu bili preveć sakati. Naravno, da je bijeda bila velika kod kuće. Godina 1916/17. je bila tako sušna tako da su morali daleko ići po vodu za sebe i marvu. Stoga je i glad bio izvanredni, osobito 1917. Neću pretjerivati, ako reknem da ih je stotine umrlo od gladi . Te godine išla su djeca na prehranu u Slavoniju. I ova ih je župa poslala 30 - 40. Inače u moralnom pogledu rat nije ostavio u ovoj župi izvanrednih biljega˝. Župa je u ovim godinama vidno rasla, ali je kako kaže Ljetopis 1917. umrlo od gladi i gripe zvane ˝Španjolka˝ oko stotinu. Međutim, Matica umrlih iz iste godine kaže da ih je umrlo 72, a slijedeće 1917. ih je umrlo 115., dok ih je rođeno samo 22. Dakle, te dvije godine je umrlo oko 215 (?), a rođeno je samo 53 djece. Inače, ovo su dvije godine najgladnije i najmanje se rađalo. Drugih godina, prije i poslije ovih, prosjek rođenih je bio blizu ili prelazio stotinu, a umrlih je bivalo tih istih godina oko pedeset. Dakle, ove dvije godine 1917. i 1918. u svemu su posebne, gledajući, naravno, negativno. Svoju posebnost ima i 1916., naime te godine u povijesti župe je vjenčan samo jedan bračni par. Znajući da je bio u jeku rat, nije se ni čuditi, jer, kako kaže kroničar, ˝svi su do pedeset godina pod oružjem, osim ako nisu preveć sakati˝. Kada se Gradac, kao i drugi krajevi, oporavio od rata, a znamo da tu treba i vremena, počinje rasti i doseći će svoju gornju granicu stanovništva tridesetih i kasnih tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Tih godina rođenja su bila od 120 do 130 djece, a umrlih je bivalo upola manje. To je ona naša neuništivost. Gradac je dio Hercegovine za koju je uvijek vrijedila ona narodna da Hercegovina svijet naseli, a sebe ne raseli. Tu ova župa daje svoj udio i svoj snažni obol. Jedne muke su se zaboravile, a polako su se primicale muke novoga rata. Ovdje već tridesetih polako počinju iseljavanja i odlaženja iz rodnoga mjesta. Tu će odnijeti još rat i poraće 157 župljana, a za neke se nikada ni sudbina neće znati jer su ih progutale Jazovke, Maribori, Dravovgradi, Bleiburzi i još tolike jame - fojbe. Pored gladnih godina i ratnih i poratnih do sada proživljenih sigurno su najteže ove nove poratne godine u komunističkom režimu. Progoni stanovništva, neprestane paske i privođenja, pojedinačna zastrašivanja, prijetnje obiteljima koje su imale članove u ustašama ili u emigraciji i uza sve to neimaština natjerali su stanovništvo na masovnija iseljavanja u svijet, a kasnije na rad u zemlje Zapadne Europe. Šematizam iz 1977. na stranici 100. kaže: ˝Poratno doba: intezivno odseljavanje, napuštanje kraja bez nade u budućnost. Natalitet je još uvijek relativno visok, prirast velik. Broj vjernika lagano pada. 626 osoba je napustilo župu. Međutim, sav poratni prirast i dio glavnice Gradac je izgubio. Odseljavanje (zasad nezaustavljivo) mladih, plodnih generacija u tako velikom broju i postepeni pad nataliteta prijete laganom izumiranju ovoga kraja.Samo 262 radnika su u tuđini. Mnogi od ovih će povećati broj odseljenika iz rodnoga Graca˝. Nažalost, sve ove kasnije godine bile su upravo takve. Broj žitelja se smanjivao i to tako nevjerojatno da tih godina, od kasnih šesdesetih, kada se rađalo do osamdesetak djece godišnje, prelazimo u osamdesetim i devedesetim godinama na svega Četrdesetak ili još manje, dok je umrlih jedan prosjek oko polovine rođenih. Međutim, ovaj prirast se istopi ponovno u iseljavanju ili se odlazi, kao đaci i studenti, pa se ne vraćaju u rodni kraj ili se nađe posao pa s njime i novi dom. Najnoviji ratovi, Domovinski u Hrvatskoj i ne znam kako zvati ovaj koji se vodio u našim krajevima, jer se mi nismo borili za ovakvu domovinu, pa stoga i ne možemo zvati ovaj rat u nas domovinskim, zadao je nove poteškoće u odnošenju mladih života iz ove župe. Već prvi dani su na Kupresu nagovijestili da će župu zaviti u crno. Tako je i bilo do zadnjega dana. Rane su i sada još previše svježe majkama i još krvare, kao i u crno zavijenim udovicama. Njih osamnaestorica su otišli zauvijek dajući svoju krv i život za domovinu čiju potpunu slobodu nikada neće ni okusiti. Ovdje se u svakom slučaju mora pridodati i problem vozila i vožnje koji gutaju ponajviše mlade živote. Ovoga nije nikako pošteđena ni sama župa Gradac. Evo i tablice po desetljećima, gdje se vidi broj rođenih, umrlih, vjenčanih i koliki je prirodni prirast. Tablica je preuzeta iz Posuškoga ljetopisa. Desetljeća Broj krštenih Broj umrlih Prirodni prirast vjenčanih Broj 1847-1868 - - - 599 1888-1900 942 - - 190 1901-1910 840 - - 169 1911-1920 748 624 124 230 1921-1930 931 512 419 233 1931-1940 1117 560 557 205 1941-1950 867 590 277 139 1951-1960 748 287 461 211 1961-1970 739 198 541 183 1971-1980 498 179 319 137 1981-1990 381 214 167 167 1991-1996 249 166 82 108 Ukupno: 1888-1996 1911-1996 1911-1996 1888-1996 8060 3330 2947 ili 4730 1972 Ispod ove tablice na stranici 206. Ljetopisa posuškoga gdje se govori o Posuškom Gracu doslovce stoji: ˝Zbog nedostatka nekih podataka teško je sastaviti konačnu tabelu, ali se ipak prilično dobro može vidjeti kakvo je stanje župe i kako je moglo biti da nije bilo ratova, progona i iseljavanja. Ako je župa g. 1902. brojila 2103 žitelja, a od tada do danas prirast je svakako veći od 3000 - danas bi župa trebala brojiti preko 5000 žitelja. A broji manje nego 1902. godine!˝ Na toj tabeli laički gledano stoji da je od 1888. do 1996. rođeno 8060, dok je broj umrlih 3330 i zaključak da je prirast 2947 (?). Prirast je od broja rođenih oduzeti broj umrlih, a to je 4730. Međutim, ovdje treba imati na umu ovo: ne može se olako napraviti popis po našim maticama za jedno ovako razdoblje. Prema govoru starijih fratara koji su to istraživali, tako se pojavi velik broj dugoživećih, ali kamo sreće da je istina. Istina je u tome što se odseljeni nikada nisu prijavljivali i ubrajali među umrle pa je tako jedan veliki broj ostajao kao aktivan, a taj broj samo zavarava u statistikama. Najbolji bi se prikaz mogao imati godišnjim blagoslovima kuća i prikupljanjima takvih podataka. Nu, blagoslovi kuća su odnedavna i takvih statistika nemamo pa se moramo zadovoljiti i ovima koje su pred nama, što su ih skupile marljive fratarske ruke. Međutim, i ova tablica i tolike druge potkrjepljuju činjenicu da župa ima uredne matice krštenih, vjenčanih, krizmanih i umrlih, te da su svi župnici i kapelani marljivo vodili brigu o svojoj župi. Njihov trud i muka su neizmjerljivi i neprocjenjivi. što drugo reći nego hvala Bogu i njima. Kolike su kamene, brončane, željezne i druge tvorevine od tvrdih materijala propale, a naše matice su tu, kao da su pisane jutros. Odišu povjerenjem, točnošću, ljubavlju, ali i požrtvovnošću kao i ljubavlju prema župi i bratu čovjeku.   izvor: posuski-gradac.com